Cibljanica, Velika Gorica
Poštovani,
dostavljam vam prijepis dopisa koje sam još 2010. godine slala Upravi za sanitarnu inspekciju i Odboru za pravosuđe, naravno bez ikakvog odgovora.
S poštovanjem,


Dopis je bio sljedećeg sadržaja:
***


UPRAVA ZA SANITARNU INSPEKCIJU
n/p gdin. NENAD LAMER


PREDMET: Upit o donošenju pravilnika kojim
će se napokon regulirati pitanje buke
koju proizvode crkvena zvona

Poštovani gospodine,

moja obitelj i ja vlasnici smo stana u ulici J.Dobrile ***, naselje Cibljanica u Velikoj Gorici. Naša zgrada i naši prozori udaljeni su od crkve dvadeset, ponavljam dvadeset metara. U naselju žive skromni i strpljivi ljudi koji su svakodnevno od šest sati ujutro pa do kasno u noć terorizirani nevjerojatnom bukom koju proizvodi obližnja crkva.
Jačina i učestali intervali zvonjave kojima su stanovnici tog skromnog naselja svakodnevno izloženi od elektroakustičnih uređaja obližnje crkve neprihvatljivi su i izvan svake pameti. To je buka koja svakodnevno narušava zdravlje stanovnika i zasigurno su neki ljudi na rubu živčanog sloma od svakodnevnog teroriziranja i neispavanosti. Do sada niti jedna zamolba niti peticija spomenutoj crkvi nije polučila nikakav rezultat, a novim Zakonom Crkvi ste dali daljnji vjetar u leđa i izuzeli ih od Zakona o zaštiti od buke!?
Nakon donošenja Zakona o zaštiti od buke u veljači 2009. godine, najavili ste donošenje
posebnog podzakonskog akta kojim će se regulirati zvonjava crkvenih zvona.
Molim da nas informirate u kojoj fazi izrade je obećani podzakonski akt kojim će se doraditi krnji Zakon o zaštiti od buke te od kada će se buka neovisno od kud ona dolazila početi jednako tretirati.
Možemo li moji susjedi i ja očekivati da Cibljanica od zone sumraka postane ugodno mjesto za življenje, jer osim neobzirnog susjeda ima sve predispozicije za ugodan život.
Ili i nadalje postoje nedodirljivi u Lijepoj nam našoj?

Cijenila bih što žurniji odgovor,
S poštovanjem,


Dostavljeno:
ODBOR ZA PRAVOSUĐE
n/p predsjednika g. EMIL TOMLJANOVIĆ



(01.11.2012.)