Prelazak iz plemenskog načina života u urbani nije za svakoga
poštovani,

trebala bih pomoć.
U istom stanu živim već treću godinu. Stan nam je okrenut prema parku koji služi kao dječje igralište iako nema nikakvih klackalica, ljuljački i slično. Svakodnevno se u parku od svitanja do zalaska sunca igraju djeca i to nije problem. Problem rade susjedi iznad nas koji imaju dvoje djece i s njima komuniciraju isključivo preko prozora. Dakle klinci se igraju, padnu, žednu su i ne znam ni šta i za sve zovu strace. Ali to ide doslovno svako 10 minuta. I u slučaju da se oni ne odazovu postaju sve glasniji SA VIKOM: "mAAAAMAAAAAA, TAAATAAAA!"
čak bi i to bilo oprostivo nekako, da se i njihov otac ne ponaša na isti način- te tako sad ljeti (dok imam otvoren prozor) naročito smeta njegovo dozivanje: "Fraaaaaaaaaaaaaaan!" "Nikaaaaaaaaaaaa!"
Jasno mi je da se djeca imaju pravo igrati i nikome to ne smeta, ali njihovo dovikivanje s prozora u park je sigurno rušenje mira. Da stvar bude još gora, moj dečko radi noćne smjene i ujutro mu narušavaju pravo na neometan san. Koliko sam primjetila- susjedi nisu zaposleni pa možda i ne razumiju šta znači doći umoran doma nakon fizičkog rada.
Napisali smo im na oglasnu ploču pristojnu poruku u kojoj smo ih zamolili da se ne dovikuju sa djecom preko prozora jer postoje u zgradi ljudi koji rade noćne smjene i posao od doma. Poruka je nestala,a on me danas "pozvao na red" naravno isto preko prozora pravdajući se kako je to javna površina i kako on ima pravo vikati do mile volje jer je to dječje igralište,a potom se okrenuo prema kćerkici i rekao:" Nika, sada viči što jače možeš i zovi mamu!"
Što mi je činiti? Sumnjam da će policija išta moći napraviti.

(23.07.2014.)