Poštovani,
hvala vam što postojite i objavljujete svjedočanstva nas malih ljudi, nemoćnih da ostvarimo osnovno ljudsko pravo na miran život. Čovjeku bude lakše kad vidi da nije jedini s takvim problemima. Ali jako je tužno čitati tolike primjere uznemiravanja i frustracija, pogotovo kad mislite da živite u zakonima uređenoj europskoj državi. Iz prijava se vidi da je rastuća nekultura u našem društvu, bahatost i pohlepa za novcem osnovni razlog ovakvih problema, a država ne poduzima ništa da obrazuje ljude o pravu na zdrav okoliš. Pa pogledajte si samo web stranicu HZJZ Andrija Štampar, zadnju objavu vezanu za buku stavili su davne 2017. godine!
Nas terorizira poduzetnik koji je u centru malog mjesta kraj Zagreba otvorio tvornicu i pili željezo od ranog jutra do ponoći, svaki božji dan. Nema za njega, a onda ni za nas, ni svetka ni petka, ni subote ni nedjelje, ni popodneva ni večeri. Nekultura, bezobzirnost i vulgarnost tog čovjeka je neopisiva. Tvornicu stalno drži otvorenu da radnicima ne bude vruće, a mi koji tu živimo prozore ne možemo otvoriti skoro nikad. Na pristojne zamolbe da se utiša bahato odgovara da ga nije briga. Kome god smo se obraćali bilo je uzalud. Certifikat o buci je potkupio, kao što potkupljuje sve i svakoga i s time se još i hvali. Posebna sramota za svoju struku su mjeritelji koji izdaju lažne certifikate.
Za odvjetnike i suđenje novaca nemamo, pa razmišljamo sve prodati i odseliti, iako smo emotivno vezani za djedovinu na kojoj su generacije naših predaka živjele preko 350 godina. Pitamo se tko i po kojoj cijeni bi uopće kupio imanje pokraj neuredne, smrdljive i bučne tvornice. Muči me i što postajem loš čovjek, jer u svojoj nemoći ovom zlostavljaču želim sve najgore.
Cijenili bismo ako imate kakav savjet.
Hvala.

Poštovani,

Naša kuća se nalazi na kraju jednog malenog sela u općini Vrbnik. Uglavnom smo okruženi kućama koje se koriste ljetnih mjeseci, te nekoliko kuća u kojima se stanuje. Karakteristika sela je do sada bila mirnoća.

Nas problem je počeo ovog ljeta. Nas najbliži susjed (dijeli nas mala seoska cesta) koji ovdje provodi svega nekih 10 dana godišnje, je ovog ljeta instalirao jednu ili dvije toplinske pumpe. Jedna pumpa vjerojatno grije bazen koji ima količinu od 100.000 L vode. Druga pumpa izgleda grije kuću. Pumpe su najvjerojatnije postavljene na beton; nema neke znatne zvučne zaštite.

Nas vanjski i unutarnji boravišni prostor se nalazi djelomično preko puta, a djelomično nešto niže s obzirom na pad terena.
Ljetos kad je pumpa grijala bazen te radila 24 h bez prekida, mjerila sam kod nas do 65dB. Mjerila sam preko App-a na mobitelu. Mi nismo mogli boraviti u našem prostoru. Svi naši pokušaji razgovarati sa susjedima su bili odbijeni. Pumpa je isključena nakon njihovog odlaska krajem rujna.
Pred nekih šest tjedana je uključena pumpa koja izgleda grije kuću. Ta ista se pali i gasi u redovnim vremenskim razmacima. Moje mjerenje vani na našoj terasi je pokazalo 43dB. U kući se takodjer čuje, osjeća se kao mutna tutnjava.

Moj najveći problem je nemir koji me obuzme, te kojeg se teško mogu osloboditi.

Postoji mogućnost da nam se pridruže dva susjeda koja su se takodjer ovog ljeta bunila.

Molim Vas najljepše da me savjetujete

Živimo u zaselku jedne općine u Zagrebačkoj županiji. Višestoljetni zaselak gusto je naseljen domicilnim stanovništvom i kao takav zaštićen je prostornim planom općine. Unatoč tome, prije nekoliko godina jednom je poduzetniku dopuštena izgradnja industrijskog pogona za preradu metala usred tog zaselka. U normalnim okolnostima obavljanje takve djelatnosti vjerojatno se dopušta samo u industrijskim zonama, dovoljno udaljenima od mjesta stanovanja. Kontinuiranim širenjem obujma poslovanja imisije buke u zaselak dosegnule su nepodnošljivu razinu. Dio procesa manipulacije sirovinama i otpadom obavlja se na otvorenom, bez ikakvih brana i zaštita od buke prema susjednim dvorištima i ulici, od kojih se udaljenost mjeri u nekoliko metara. Još veći problem od toga jest iznimno iritantna buka strojeva koja se u okolinu širi iz stalno otvorenih proizvodnih hala. Budući da je radno vrijeme poduzetnika od oko 5 ujutro do oko ponoći, uključujući većinu vikenda, praznika, blagdana i neradnih dana, uznemiravanju bukom izloženi smo praktično neprekidno. Amatersko mjerenje pokazuje razine buke redovito iznad zakonom dozvoljenih, a osobito izražen doživljaj buke jest u dijelovima dana u kojima je utišana okolišna buka. Konstantno uznemiravanje ograničilo nas je u uživanju naših domova, učenju, radu od kuće i dnevnom odmoru, zbog čega trpimo razne posljedice.
Poduzetnik je moćan, nesuradljiv i vrlo nekulturan, pa susjedstvo zazire od konflikta i prijave problema. Višekratno obraćanje općini s pritužbama i nadom u neku zaštitu bilo je uzaludno i rezultiralo je samo neprofesionalnim i tendencioznim odavanjem pojedinaca te dodatnim neugodnostima.
Vrlo smo razočarani činjenicom da u nekom paralelnom svemiru zaista postoji lijepo prepisana europska regulativa o zaštiti od buke i podjela nadležnosti među resorima, očito sama radi sebe, jer u stvarnosti ne vidimo sustavnu brigu ni zaštitu ugroženih građana. Kvaliteta naših života olako je podređena poduzetničkoj slobodi svjesnog kršenja zakona koji kontinuirano nitko ne nadzire. Sustav je dopustio bezobzirnu diskriminaciju našeg ljudskog, ustavnog i zakonskog prava na miran život, a zatim je borbu za povrat oduzetih prava ironično namijenio nama.