Postovani,
Vec dugi niz godina mucimo muku sa prekomjernom bukom od tramvajskog prometa na krizanju Savske, Vodnikove i Jukiceve ulice. Pisali smo, zvali i osobno obilazili sve gradake urede, od ureda gradonacelnika do gradskog ureda za promet, ZET, sanitarnu inspekciju itd. No nitko ne zna kako rijesiti problem nas stanara koji zivimo u zgradama na tom krizanju, nitko nije ni pokazao dobru volju ni trud da se to nekako rijesi. No, mi ne odustajemo, jer nase zdravlje i zivoti su ugrozeni od buke koja 2-3 PUTA premasuje sve propisane razine, pogotovo po noci. Takodjer imamo i materijalne stete na zgradma i u stanovima. Ovim putem bih Vas molila da me sto prije povratno kontaktirate jer bih zeljela od Vas unajmiti bukomjer, buduci da sanitarci ne zele doci izmjeriti niti ista poduzeti po tom pitanju, dakle- ne obavljaju svoju sluzbenu duznost.
Hvala unaprijed,

Poštovani,

ljubazno molim savjet na koji način i s kojom dokumentacijom pristupiti Zahtjevu za postavljenje bukobrana na području Jadranova, Crikvenice.

Naime vlasnik sam zemljišta sa izgrađenim dvijema kućama za odmor uz Jadransku magistralu, pod upravljanjem Hrvatskih cesta d.o.o.

Zahvaljujem se na odgovoru i savjetu.

Dobar dan,
moja pritužba se može svesti na tri riječi - susjedi iz pakla. Gospodin je (navodno) nagluh pa je televizor stalno preglasan. Vikendima mu dolazi sin iz prethodnoga braka i igra nogomet po stanu, a odnedavno se uselila i žena sa svojim sinom pa je buka nogometa svakodnevna i konstantna.
Osim toga, da bi igrali nogomet svakodnevno guraju namještaj u jednu pa u drugu stranu. Navedena gospođa je odlučila prilagoditi stan svojim zahtjevima pa od 7h ujutro ima radove po stanu u klompama, od lupanja, bušenja, nabijanja i naprosto nedefinirane buke.
Svi moji kulturni pokušaji da ih upozorim usmeno su uzaludni, oboje se nasmiju u lice, ospuju me i zalupe vratima. nakon zadnje opomene, počela sam zvati policiju koja se pokazala apsolutno beskorisnom jer, prema njihovim riječima, "ne mogu ništa, podignite tužbu". S obzirom na situaciju u hrvatskome pravosuđu, to je blago rečeno neprivlačna opcija. Situacija je došla do krajnjih granica, pod stresom sam u stanu od buke, a cijeli dan na poslu u grču od buke za koju znam da slijedi.
U rijetkim trenucim kada nisu u stanu, čujem susjede ispod sebe koji imaju malu djecu koja bez prestanka plaču, a roditelji viču.
U stanu nisam niti 2 godine, nisam se kako spada niti smjestila i već razmatram prodaju jer je neizdrživo i psihičko i fizičko zdravlje mi rapidno opadaju otkad sam se uselila.
Predstavnik stanara upravo je bezobraznik iznad mene, čije dijete igra nogomet pa je u tom apsektu besmisleno se žaliti predstavniku.