Imam nepodnošljive susjede iznad sebe, gospođa koja živi počne oko 4h ujutro kopitariti u klompama, onemogućava san, između 06-07 ujutro vuče stolice,plehove,a vikendom ne poštuju kućni red i mir, umjesto da su unuci vani sa drugom djecom, oni skaču satima po stanu

Živimo u zaselku jedne općine u Zagrebačkoj županiji. Višestoljetni zaselak gusto je naseljen domicilnim stanovništvom i kao takav zaštićen je prostornim planom općine. Unatoč tome, prije nekoliko godina jednom je poduzetniku dopuštena izgradnja industrijskog pogona za preradu metala usred tog zaselka. U normalnim okolnostima obavljanje takve djelatnosti vjerojatno se dopušta samo u industrijskim zonama, dovoljno udaljenima od mjesta stanovanja. Kontinuiranim širenjem obujma poslovanja imisije buke u zaselak dosegnule su nepodnošljivu razinu. Dio procesa manipulacije sirovinama i otpadom obavlja se na otvorenom, bez ikakvih brana i zaštita od buke prema susjednim dvorištima i ulici, od kojih se udaljenost mjeri u nekoliko metara. Još veći problem od toga jest iznimno iritantna buka strojeva koja se u okolinu širi iz stalno otvorenih proizvodnih hala. Budući da je radno vrijeme poduzetnika od oko 5 ujutro do oko ponoći, uključujući većinu vikenda, praznika, blagdana i neradnih dana, uznemiravanju bukom izloženi smo praktično neprekidno. Amatersko mjerenje pokazuje razine buke redovito iznad zakonom dozvoljenih, a osobito izražen doživljaj buke jest u dijelovima dana u kojima je utišana okolišna buka. Konstantno uznemiravanje ograničilo nas je u uživanju naših domova, učenju, radu od kuće i dnevnom odmoru, zbog čega trpimo razne posljedice.
Poduzetnik je moćan, nesuradljiv i vrlo nekulturan, pa susjedstvo zazire od konflikta i prijave problema. Višekratno obraćanje općini s pritužbama i nadom u neku zaštitu bilo je uzaludno i rezultiralo je samo neprofesionalnim i tendencioznim odavanjem pojedinaca te dodatnim neugodnostima.
Vrlo smo razočarani činjenicom da u nekom paralelnom svemiru zaista postoji lijepo prepisana europska regulativa o zaštiti od buke i podjela nadležnosti među resorima, očito sama radi sebe, jer u stvarnosti ne vidimo sustavnu brigu ni zaštitu ugroženih građana. Kvaliteta naših života olako je podređena poduzetničkoj slobodi svjesnog kršenja zakona koji kontinuirano nitko ne nadzire. Sustav je dopustio bezobzirnu diskriminaciju našeg ljudskog, ustavnog i zakonskog prava na miran život, a zatim je borbu za povrat oduzetih prava ironično namijenio nama.

Već godinama imamo problem sa stanarima iznad sebe, zvao sam policiju, predstavnik stanara je zvao, imam hrpu svjedoka i nikođe ništa, kćer dolazi vikendom s djecom i trče po stanu satima, nema vremena za odmor, majka je invalid i zaručnica ima autoimunu bolest. Muž mi je prijetio,rekao da za njega ne postoji kućni red i da odjebem, punica od 03h ujutro kopitari po stanu,a između 06 i07 kao da lopatom struže, i tako svaki dan. I snimke sam pokazao i pustio policiji.