Predstavnik stanara je susjed iz pakla

Dobar dan,
moja pritužba se može svesti na tri riječi - susjedi iz pakla. Gospodin je (navodno) nagluh pa je televizor stalno preglasan. Vikendima mu dolazi sin iz prethodnoga braka i igra nogomet po stanu, a odnedavno se uselila i žena sa svojim sinom pa je buka nogometa svakodnevna i konstantna.
Osim toga, da bi igrali nogomet svakodnevno guraju namještaj u jednu pa u drugu stranu. Navedena gospođa je odlučila prilagoditi stan svojim zahtjevima pa od 7h ujutro ima radove po stanu u klompama, od lupanja, bušenja, nabijanja i naprosto nedefinirane buke.
Svi moji kulturni pokušaji da ih upozorim usmeno su uzaludni, oboje se nasmiju u lice, ospuju me i zalupe vratima. nakon zadnje opomene, počela sam zvati policiju koja se pokazala apsolutno beskorisnom jer, prema njihovim riječima, "ne mogu ništa, podignite tužbu". S obzirom na situaciju u hrvatskome pravosuđu, to je blago rečeno neprivlačna opcija. Situacija je došla do krajnjih granica, pod stresom sam u stanu od buke, a cijeli dan na poslu u grču od buke za koju znam da slijedi.
U rijetkim trenucim kada nisu u stanu, čujem susjede ispod sebe koji imaju malu djecu koja bez prestanka plaču, a roditelji viču.
U stanu nisam niti 2 godine, nisam se kako spada niti smjestila i već razmatram prodaju jer je neizdrživo i psihičko i fizičko zdravlje mi rapidno opadaju otkad sam se uselila.
Predstavnik stanara upravo je bezobraznik iznad mene, čije dijete igra nogomet pa je u tom apsektu besmisleno se žaliti predstavniku.